Najbolji izvori vitamina K2

N

Tek u novije vrijeme utvrđena je važnija uloga vitamina K2 (menakinona) u metabolizmu kostiju i drugih tkiva. Kako je deficit vitamina K1 rijedak, nerijetko se događalo da se zanemarivalo znatno češći deficit vitamina K2, manje poznatog oblika vitamina K, koji je danas sve više u liječničkom fokusu zbog utvrđenih povoljnih učinaka na zdravlje srca i kostiju.

Održavanje zdravlja kostiju nije jednostavan proces i ne ovisi isključivo o unosu dovoljne količine kalcija. Unatoč neospornoj važnosti tog minerala u strukturalnom smislu, drugi važni nutrijenti, poput vitamina D3 i K2 te minerala magnezija, uz odgovarajuću tjelesnu aktivnost i zdravlje probavnog i imunosnog sustava, ključni su čimbenici održavanja gustoće kostiju.

Metabolička uloga vitamina K2 ne prestaje samo u koštanom sustavu. Naime, ona je jednako važna u održavanju zdravlja srčanožilnog sustava gdje sprječava kalcifikaciju stijenki krvnih žila, koje zbog tog procesa očvrsnu i gube elastičnost, a dugoročno nastaju aterosklerotski plakovi, što povećava rizik od razvoja srčanožilnih bolesti.

Nutricionistička preporuka je svakako uvrstiti prehrambene izvore vitamina K1 i K2 u svakodnevnu prehranu i, ako postoji potreba, uvesti odgovarajuću suplementaciju. Većina vitamina K zastupljenog u hrani je vitamin K1, a njegovi glavni izvori su povrće, posebice zeleno lisnato, dok su dobri izvori i brokula, cvjetača, mahune, šparoge, grašak, zeleni čaj i avokado. Otporan je na termičku obradu tako da se ne gubi kuhanjem hrane. Izvori vitamina K2 (MK-4 i MK-7) nalaze se u mesu (posebice jetri i mesu životinja koje pasu travu), jajima (žumanjku) i mliječnim proizvodima (punomasni sirevi poput ementalera, kefir).

Jednom kad se unese u organizam, pogotovo ako je riječ o hrani koja sadrži masti i ulja, vitamin K uključuje se u masne kapljice i kao takav ulazi u tanko crijevo, gdje se i apsorbira u visokom postotku te dalje prenosi do jetre (prije svega, K2) i ciljanih tkiva (krvnih žila i kostiju, ali i masnog tkiva).

Vitamin K2 koji je proizveden fermentacijskim procesima u crijevima apsorbira se u debelom crijevu u manjem obimu, više služi kao nutrijent za metaboličke procese crijevne mikrobiote.

Nedostatak vitamina K (hipovitaminoza) ipak može biti prisutan u specifičnim skupinama kojima su povećane potrebe za tim vitaminom, a to su osobe s bolestima koje rezultiraju malapsorpcijom masti, što uzrokuje i smanjenu apsorpciju vitamina K – celijakija, Crohnova bolest, upalne bolesti crijeva, ulcerozni kolitis i cistična fibroza. Bolesti jetre mogu rezultirati smanjenom sintezom žučnih kiselina, što također može umanjiti apsorpciju vitamina K.

Iz svega navedenog jasno je kako je vitamin K ključan čimbenik za normalno funkcioniranje organizma, ali i da je u formi vitamina K2 još uvijek nedovoljno poznato njegovo dvojako djelovanje u osnaživanju koštanog sustava i zaštiti srčanožilnog sustava. Trenutačno su znanstveni dokazi još u fazi ispitivanja, a brojna istraživanja u tijeku, no sigurno je da će biti još mnogo novih saznanja koja idu u prilog važnosti vitamina K2 kao nadopuni uravnoteženoj i raznolikoj prehrani i aktivnom životnom stilu.