Kako je sve počelo? Od vrtića. Vrtić djetetu pruža socijalizaciju, strukturiranost i društvene predmete. Da, dobro ste pročitali, isključivo i samo društvene predmete. Čast izuzecima no ja na takve još nisam naišla osim ako nije bila u sklopu vanvrtićkih aktivnosti koje su se morale dodatno platiti. Ako želite djetetu pružiti nešto iz drugog djela spektra ljudskih djelatnosti, a pod to podrazumijevam onu prirodoslovno-tehničku danas znanu kao STEM (S-science. T-technology, E-engineering, M- mathematics) morate zagrabiti duboko u džep. Korijen tog problema seže od učiteljskog fakulteta no to je druga tema. U nižim razredima osnovne škole stvari nisu bitno drugačije. Priroda i društvo je predmet koji bi trebao biti ta protuteža je više društvo no sama priroda i tako se to nastavlja sve do sedmog razreda.
To je velika rupa cjelokupnog odgojno-obrazovnog sustava čija žrtva ne želimo biti. Zbog toga sam uzela stvari u svoje ruke i polako ih putem raznih aktivnosti vodim kroz sva područja ljudske djelatnosti no naravno s naglaskom na tako nepravedno zanemareni STEM. Uz to tu je i puno drugih aktivnosti koje ih zanimaju. Većina tih aktivnosti nigdje ne postoji i moram sama improvizirati. Ako se i nađe nešto onda je to skupo ili jako daleko.
Na kraju, i ja se želim time baviti pa zašto ne bismo skupa?
Koje su to aktivnosti i kako ih provodimo biti će tema narednih kolumni. To je bilo ukratko kako i zašto je naš laboratorij nastao. Laboratorij ga zovem jer istražujem, pipam u mraku sve u nadi da ću svojoj djeci pružiti obrazovanje krojeno po njihovoj mjeri.
Za one koji me ne poznaju ja sam Patricia Bogdanović, majka četvero predivne djece u dobi od 9,7,3 i 1 godine. Po struci sam profesorica fizike i informatike, trenutno na statusu roditelja odgojitelja. Odkako sam mama život mi je postao pravi laboratorij.
Izvor: frendica.hr
