Tea Agejev: Stigle su nam visibabe

Tea Agejev

Kad smo bili klinci, morali smo svakog proljeća pisati sastavak „Proljeće je stiglo u naš grad“. Najčešće spominjani motivi su bili cvjetni vjesnici proljeća i laganije odijevanje. Tada, osamdesetih prošlog stoljeća, to da se ljudi laganije oblače, značilo je da je kraj mrskom oblačenju štrampli i dolčevita, šalovima, rukavicama i kapama, punoj zimskoj opremi koja je bila obavezna svih zimskih mjeseci u vrijeme dok su hladne, snježne zime još postojale. Konačno si mogao samo navući jedan sloj odjeće i možda nabaciti laganu jaknu i bio si spreman za školu, igru u parku, bilo što. Koje olakšanje. I danas se roditelji male djece s istim žarom vesele tome što oblačenje malih živahnih hobotnica sa svakim porastom temperature znači sloj odjeće manje.

No kako djeca rastu, roditeljima se s proljećem počne stezati jedan poseban čvor u trbuhu. Naime, svakog proljeća moda nalaže sve kraće, sve prozirnije, sve uže, sve više nepostojeće odjevne predmete. S nestankom oštrih zima nestao je i neki modni prijelaz – sad se skače direktno iz kaputa u ljetne haljine koje bi se u naše vrijeme doduše zvale majice ili eventualno tunike, ali dobro, ako na računu piše haljina… Kratke hlače sad su već manje od gaća, a kojekakvi čipkasti i prozirni grudnjaci se računaju kao sasvim legitiman top. Tajice u eksploziji kričavih boja koje kao da oglašavaju vlasnice koje bi inače mogle ostati nezamijećene, bombardiraju nas svim mogućim uvidima na koje nismo dali pristanak. Teško je ponekad na vrijeme okrenuti glavu. Kad krene toplo vrijeme, već negdje oko 20 stupnjeva pristojne ljude sve češće možete vidjeti kako šeću gledajući u pod pa eto tako umjesto visibaba svojim stavom navještaju moderno proljeće.

Kako odgajati mlade ljude da pozdravljaju i pristojno se ponašaju prema starijima od sebe kad svaku treću odraslu osobu, čim zatopli, pošten čovjek ne može pogledati dalje od cipela. Tko su uspješni ljudi koji nam se predstavljaju kao uzori danas, kad je jedna gospođa, koja je zavela 15-godišnjeg maloljetnika dok mu je bila 25 godina starija profesorica, prva dama Francuske? Objašnjavati nekome da nije u redu zavoditi osobe koje su u ranjivoj poziciji zbog nezrele dobi, podređenog položaja povjerenja prema autoritetu, Bogu hvala, dok imamo zakone, još uvijek nije potrebno, ali potrebno je provoditi ih dosljedno. Zakoni trebaju vrijediti za sve, i za ugledne i bogate profesorice kao i za stričeka koji u parku mami djecu bombonima. Ne samo zbog njihovih žrtava, nego i zbog svih drugih koji gledaju i uče iz takvih situacija kao što je nedavno upozorio i narod.hr pišući o dokumentarcu nedavno emitiranom na državnoj televiziji. I nije čudno da se prvu damu Francuske često može vidjeti u minicama, vulgarno visokim petama, kožnoj odjeći s naglašenim patentnim zatvaračima kako i dalje objavljuje svijetu svoju dominaciju. Ona može što hoće, kome god hoće i nije ju briga. Kad pratimo medijske ličnosti, razmislimo što zapravo te slavne osobe promoviraju. Šalje li možda i njihov modni odabir, koji kroz medije nameću svijetu, ružnu poruku kakvu nam u lice sa svojim velikim osmijehom baca Brigitte Macron?

Izvor: frendica.hr