Kada zabava fotografiranja postaje opsesija: ‘Selfitis’ – bolest ili narcisoidnost?
K

Opsesivnu izradu selfija Američko psihijatrijsko udruženje nazvalo je mentalnim oboljenjem, a skloniji su mu mladi do 25. godine i muškarci. Najnovija istraživanja potvrdila su da se opsjednutost slanjem selfija smatra mentalnim oboljenjem pod nazivom “selfitis”.

Nakon što je riječ “selfie” (hrv. selfi, sebić) 2013. godine ušla u Oxfordski rječnik engleskog jezika, postalo je jasno da će se taj trend fotografiranja zadržati. Naime, poznato je da su ljudi stoljećima slikali autoportrete, ali brzora-stuća popularnost izrade selfija postala je sveprisutna i široko rasprostranjena u svakodnevnom životu.

Znanstvenici selfije definiraju kao “vlastite ili autofotografije jedne određene osobe, objavljene samostalno, kao autoportret fotografije ili zajedno s drugim osobama, a izrađuju se fotoaparatom ili mobitelom te kasnije objavljuju na društvenim mrežama“.

Postoje različite vrste selfija koje mogu, ali i ne moraju, uključivati prisutnost drugih osoba na njima. Znanstvenici su utvrdili i proučavali tri vrste selfija: samostalni ili solo selfiji, selfiji s partnerom i grupni selfiji, navodi se u Narodnom zdravstvenom listu.

Selfitis, stvarna bolest

Postavlja se pitanje kada zapravo zabava fotografiranja postaje opsesija. Definiranu i objašnjenu kao “opsesivna izrada selfija”, prvi je put na internetu 2014. godine spominju međunarodni mediji, nakon što ju je Američko psihijatrijsko udruženje proglasilo mentalnim oboljenjem.

U početku je to izazvalo nevjericu, ali nakon daljih istraživanja i objave u Međunarodnom časopisu o mentalnom zdravlju i ovisnostima, dvojica su znanstvenika potvrdila i dokazala da je bolest stvarna.

Akutni, kronični i granični oblik

Janarthanan Balakrishnan iz Thiagara-jarske škole menadžmenta iz Madura, Indija i Mark D. Griffiths s Nottingham-skog Trent sveučilišta u Britaniji, proveli su istraživanje ponašanja na više od 600 studenata sveučilišta u Indiji. Koristeći se primjerima njihovog ponašanja, podijelili su “selfitis” u tri kategorije: akutni, kronični i granični.

Pri tome su postavili i ljestvicu ponašanja, koju su podijelili u nekoliko potkategorija, nastojeći pritom objasniti i utvrditi zašto ljudi rade selfije. Ispostavilo se da su studenti u dvadesetim godinama života u najboljim godinama za proučavanje navedenoga fenomena. Balakrishnan i Griffiths započeli su istraživanje i kreiranje ljestvice na grupi od 225 studenata, da bi otkriće potvrdili na drugoj grupi od 400 studenata.

Prilagodba okruženju, društveno nadmetanje, traženje i privlačenje pozornosti, promjena lošeg raspoloženja, samopouzdanje i udovoljavanje društvu, bili su šest glavnih pokazatelja zašto ljudi rade selfije i glavni pokazatelji razine “selfitisa” na navedenoj ljestvici, u svakoj testiranoj grupi. Od ukupno šest potkategorija, vrlo visoka razina potrebe za društvenim nadmetanjem i prestižem bila je glavno obilježje ili karakteristika osoba oboljelih od kroničnog “selfitisa”.

Znanstvenici su također utvrdili da vrlo visoka razina potrebe za društvenim nadmetanjem može prouzročiti i neke druge oblike opsesivnih ponašanja, kao što su masovno igranje videoigara ili kockanje. Nakon obavljenih istraživanja na navedenih 400 studenata i kreiranja ljestvice, došlo se do zanimljivih rezultata. Ispostavilo se da 34 posto ispitanika boluje od graničnog “selfitisa”, 40,5 posto od akutnoga, dok je 25,5 posto ispitanika imalo kronični “selfitis”. Kod muškaraca je ustanovljena nešto veća razina “selfitisa” (57,5 posto) nego kod žena (42,5 posto). Ne iznenađuje činjenica da su kod mlađih osoba utvrđene više razine “selfitisa”.

Nešto malo više od polovice ispitanika u dobi od 16 do 20 godina boluje od nekog oblika “selfitisa”, a brojke oboljelih drastično opadaju nakon 25. godine života. Balakrishnan je u New York Postu naveo da je „tipično za osobe s manjkom samopouzdanja, kao i za osobe koje uvijek gledaju kako se uklopiti u društvo, da mogu vrlo lako razviti simptome koji kasnije mogu dovesti i do drugih oblika ovisnič-kog ponašanja”. Koliko zapravo selfija studenti naprave dnevno? Odgovor je: ne toliko koliko bismo možda očekivali – 55 posto napravi 1-4 selfija dnevno, 9 posto napravi više od 8 selfija dnevno, dok iznenađujućih 34 posto studenata nikad nije poslalo niti podijelilo selfi na društvenim mrežama.

Narcisoidnost je složena

Provedena su istraživanja i o vezi slanja selfija i narcisoidnosti. Naime, narcisoidnost nije jednostavan poremećaj, već predstavlja skup više sličnih obilježja:

1. samodostatnost – javlja se kada osoba misli i uvjerena je da može sve sama i da ne treba prisutnost niti pomoć drugih osoba ni u čemu;

2. taština ili oholost – javlja se kada je osoba uvjerena u savršenost vlastitog fizičkog izgleda i nastoji udovoljiti samo sebi i svojim fizičkim potrebama;

3. osjećaj vođe ili vodstva – javlja se kada je osoba uvjerena da mora imati autoritet i dominaciju nad ostalim osobama, pa čak i pravo iskorištavati druge osobe ako treba;

4. zahtjev za pretjeranim uvažavanjem i poštivanjem, uključujući i egzibicionizam – javlja se kada osoba osjeća i vjeruje da zaslužuje poseban status i privilegije te se osjeća superiorno i iznad drugih.

Činjenica je da osobe koje obilježava velika količina narcisoidnosti ne moraju pokazivati sve navedene oblike. Zato su znanstvenici posebno proučavali navedene oblike narcisoidnosti da bi utvrdili koji su najviše povezani sa slanjem selfija. Da bi to ispitali, pratili su koliko su fotografija određenoga tipa ispitanici objavili.

U istraživanju provedenom na muškarcima, sve podvrste narcisoidnosti bile su povezane sa sklonosti slanja selfija, osim samodostatnosti. To vrijedi za izradu i slanje sve tri navedene vrste selfija. Kod žena je situacija bila drukčija: samo je zahtjev za pretjeranim uvažavanjem i poštivanjem povezan sa slanjem selfija. Treba, međutim, naglasiti da su sve navedene istraživane povezanosti narcizma sa slanjem selfija vrlo slabe.

Čak i kada se, i ako se, utvrdi postojanje značajne povezanosti između narcizma i slanja selfija, vrlo vjerojatno onaj koji redovito šalje selfije nije izraženo narcisoidna osoba. Dakle, u ovoj studiji, povezanost je bila prilično skromna. Upravo se zbog toga jako mali broj “slučajeva” slanja selfija na društvenim mrežama može okarakterizirati kao narcisoidnost.

Postoje, naime, mnogi, još neotkriveni i neistraženi faktori koji mogu utjecati na takav oblik ponašanja. Istraživanja su također pokazala da su narcisoidni muškarci skloniji izradi i objavljivanju selfija nego žene. Iako je ova studija proučavala različite vrste selfija (solo selfiji, selfiji s partnerom i grupni selfiji), ipak je utvrđeno postojanje posebnijih i sofisticiranijih kategorija od onih dosadašnjih koje su otkrili znanstvenici. Tako, naprimjer, postoje selfiji u kojima ljudi žele pokazati novu frizuru, posebnu odjeću, oni sa čudnim ili smiješnim izrazom lica, koji prikazuju osobu na nekom posebnom i zanimljivom mjestu ili samo obični selfiji za uspomenu. Vrlo je vjerojatno da će osobe s narcisoidnim poremećajem ličnosti slati i objavljivati takve vrste selfija više nego ostale osobe. Općenito gledajući, možemo dosta dobro, uvidom u njihove profile na društvenim mrežama, prepoznati osobe koje mogu biti sklone narcisoidnosti, jer postoje određene vrste fotografija (najčešće selfija) koje na to upućuju.

Ove nove studije pokazuju kako postoji stalna, iako mala, povezanost između narcisoidnosti i slanja selfija, osobito kod muškaraca, iako slijede nova istraživanja u vezi s time tko šalje selfije i zašto.

TESTIRAJTE SE POMOĆU LJESTVICE PONAŠANJA

Mogli bismo se i sami zapitati gdje se nalazimo na ljestvici “selfitisa”. Da bismo bolje razumjeli kako se “selfitis” razvija, pogledajmo ljestvicu koja prikazuje porast opsesivnog ponašanja kroz pojedinu potkategoriju.

FAKTOR 1.: PRILAGOĐAVANJE OKOLINI

• Stvaranje selfija stvara mi osjećaj užitka u mom okruženju. • Mogu bolje izraziti sebe u mom okruženju kroz selfije. • Stvaranje selfija stvara mi ljepše uspomene na dosadašnja iskustva i događaje. • Stvaram selfije kao svojevrsne trofeje i nagrade za buduća j sjećanja.

FAKTOR 2.: DRUŠTVENO NADMETANJE

• Dijeljenje selfija stvara mi mogućnost zdravog i dobrog nadmetanja s prijateljima i kolegama. Stvaranje selfija u različitim pozama i izgledima povećava mi društveni ugled. Redovito šaljem selfije kako bih dobio više “lajkova” i pozitivnih komentara na društvenim mrežama. • Koristim alate za uređivanje slika kako bi moj selfi izgledao bolje i ljepše nego selfiji ostalih.

FAKTOR 3.: PRIVLAČENJE POZORNOSTI

• Dobivam ogromnu pažnju dijeljenjem selfija na društvenim mrežama. Osjećam se mnogo popularnijim slanjem i dijeljenjem selfija na društvenim mrežama. • Kada šaljem i dijelim selfije, očekujem da me moji prijatelji cijene i poštuju.

FAKTOR 4.: PROMJENA RASPOLOŽENJA

•Smanjujem količinu stresa stvaranjem i slanjem selfija. • Slanje selfija popravlja mi raspoloženje i čini me sretnim. • Stvaranje i slanje selfija u trenu promijeni moje raspoloženje.

FAKTOR 5.: SAMOPOUZDANJE

• Osjećam samopouzdanje dok izrađujem selfije. • Imam bolje mišljenje o sebi dok izrađujem selfije. • Izrađujem više selfija i promatram ih da bih si povećao samopouzdanje.

FAKTOR 6.: SUBJEKTIVNA SUKLADNOST

• Moje društvo puno me više prihvaća kada izrađujem selfije i objavljujem ih na društvenim mrežama. • Slanjem selfija postajem snažan i važan član svoga društva. • Kada ne izrađujem i ne šaljem selfije, osjećam se odvojenim od svoga društva.

Kako ćemo znati da bolujemo od »selfitisa«? Odgovorite na svako pitanje na ljestvici od 1 (Ne slažem se uopće) do 5 (U potpunosti se slažem). Što je zbroj veći, veći su izgledi da bolujete od neke vrste ili oblika »selfitisa«.

Izvor: frendica.hr/zzjzpgz.hr