Prilagodba na vrtić je individualna i obično traje dva tjedna tijekom kojih roditelj ostaje kraće vrijeme s djetetom u skupini. Vrlo je važno da za vrijeme zajedničkog boravka u skupini roditelj djetetu dopusti da samo istraži prostor i upozna odgajatelje i vršnjake, pišu stručnjaci Hrabrog telefona.
“Djetetu je najčešće dovoljna prisutnost roditelja i eventualno poneki poticaj u istraživanju kako bi se oslobodilo i istražilo novi prostor. Ako se pak dijete teško odvaja od roditelja, važno je da roditelji usmjeravaju dijete na odgajatelje i/ili vršnjake. Primjerice, ako roditelj primijeti da mu dijete želi pokazati neku igračku, važno je da ga usmjeri na druge osobe u okolini tako da mu kaže: „Baš lijepo, pokaži teti Ani ili Marku?“
Svako dijete na prilagodbu reagira drugačije jer ona ovisi o nekoliko faktora – dobi djeteta, povezanosti s roditeljima, djetetovom karakteru, prijašnjim iskustvima socijalizacije – je li se do tada našlo u većoj skupini vršnjaka, poznaje li neko dijete u grupi od prije, ima li brata ili sestru, jesu li brat ili sestra mlađi ili stariji, je li se ranije odvajao od roditelja i sl.” (izvor Hrabri telefon, cijeli članak možete pročitati ovdje)
S obzirom na to da zbog epidemioloških mjera dolazi do promjena u procesu adaptacije vrlo je važno da roditelji budu dobro informirani i pripremljeni na novu situaciju.
Tjednima prije prilagodbe šetajte s djetetom oko vrtića i prođite put do vrtića i natrag što više puta i što opuštenije.
Nekoliko tjedana prije vrtića počnite usmjeravati tjednu rutinu što bliže onoj koja vas čeka s početkom vrtića. Idite ranije na spavanje, ustanite na vrijeme i odmah izađite u šetnju. Rano jutarnje oblačenje i spremanje treba uvježbati. Nemojte ostaviti te male navike za zadnji čas kako vam to ne bi izazivalo dodatni stres u prvim danima vrtića.
Prije početka prilagodbe razgovarajte sa stručnim timom vrtića kako će točno izgledati prilagodba u vašem vrtiću i zamolite da nakratko upoznate tete ako zbog pandemije nije bio organiziran roditeljski sastanak uživo. Odgojitelji su vaši suradnici u odgoju djeteta i važno je da poznajete osobe kojima delegirate svoj autoritet.
Nemojte forsirati opuštenost i sigurnost ako je ne osjećate. Istražujte, pitajte i razgovarajte dok stvarno ne budete sigurni u osobe, prostor i uvjete u kojima će vaše dijete provoditi veći dio dana. Dijete, koliko god bilo malo, znat će ako samo glumite mirnoću i time će biti još više zbunjeno. Samo ako ste vi dobro pripremljeni na novu situaciju, možete pripremiti dijete i biti optimistični zbog novog početka.
Osigurajte rezervnu opciju za slučaj bolesti ili otežane adaptacije. Vrtić u kojem ste dobili mjesto i grupa koja vam je dodjeljena nije jedina opcija na svijetu. Osjećat ćete se puno bolje ako znate da će baka ili teta čuvalica moći omogućiti skraćeni boravak u vrtiću ili oporavak od bolesti kad vi počnete raditi.
Puno razgovora i pripreme, upoznavanje s novim prijateljima još u parkiću pomoći će prilagodbi djece starije od 3. godine no u slučaju jasličara moramo iskreno reći da je ključan odnos s tetom i što manji broj djece u grupi. Djeca od jedne do tri godine još nemaju potrebu za socijalizacijom s vršnjacima koja započinje iza treće godine već se osjećaju sigurno jedino uz stabilnu vezu s pouzdanom odraslom osobom odnosno roditeljiima. Odgojiteljica u vrtiću dolazi kao treća ili četvrta osoba, nakon roditelja, bake, djeda koja mora zadobiti povjerenje djeteta kako bio ono sa što manje stresa prihvatilo novu situaciju.
Kod prilagodbe na jaslice velik broj djece ima povećan broj bolesti i negativnih reakcija na adaptaciju što je potpuno razumljivo i očekivano s obzirom na dob. I sami odgojitelji, pogotovo oni koji su i sami roditelji, reći će da jaslice nisu optimalno rješenje za najmanje klince. Ne treba vas stoga iznenaditi da postoji određen broj djece koji svake godine odustaje od adaptacije na jaslice na preporuku liječnika jer za njihovu konstituciju značajna učestalost infekcija uz povećane simptome stresa (zatvor, nesanica, bolovi u trbuhu, pad na težini itsl.) znače da moraju odgoditi polazak u vršnjačku skupinu. No već za godinu, dvije to isto dijete pohađat će vrtić bez većih poteškoća jer je za psihološki i imunološki razvoj djeteta razlika između jednogodišnjaka i trogodišnjaka ogromna.
Ipak, uz postepenu prilagodbu, manji broj djece u grupi, skraćeni boravak u ustanovi i svesrdnu suradnju roditelja i odgajatelja i prilagodba na jaslice kod većine djece može biti uspješna.
Bez obzira na epidemiološke mjere od neke vrste adaptacije se ne može odustati zbog dobrobiti djece. Poruka koju bi djeca dobila kad bismo ih bez ikakve pripreme ostavili osobi nepoznatoj i nama i njima nije nimalo poželjna. Bogu hvala, odgojiteljice koje rade svoj posao iz ljubavi prema djeci, već su se organizirale i traže kreativna rješenja poput prilagodbi na dvorištu kako bi djeci omogućile najbolje što mogu.
Izvor: frendica.hr
