Na blagdan sv. Lucije, 13. prosinca, tradicionalno se sije božićna pšenica kao simbol plodnosti novog života izraslog iz malog sjemena.
Neki je siju u zemlji, neki na pijesku, a neki bez zemlje, samo na vati.
Kako bi vaša božićna pšenica bila lijepa i gusta, donosimo vam nekoliko savjeta.
Pšenica na vati
U posudu stavimo sloj navlažene vate, a na nju pšenicu u sloju debljine do 1 cm (da se zrna prekrivaju u 2-3 sloja), a zrna je potrebno sijati gusto. Posudicu sa pšenicom treba držati na toplijem i svijetlom mjestu, i svaki je dan po potrebi vlažiti prskanjem (do 1 žlice vode).
Kad pšenica isklija i lijepo zazeleni, stavite je na nešto hladnije, ali i dalje svijetlo mjesto, i dalje zalijevajte umjereno.
Pripazite da ne pretjerate s vodom, jer bi zrna mogla popljesniviti i izgnjiliti ili mladi listovi požutjeti. Pazite i da mjesto gdje držite pšenicu ne bude previše blizu grijanja, jer bi se pšenica mogla osušiti. Prvih nekoliko dana, sve dok se ne pojave klice, posudicu možete prekriti prozirnom folijom za čuvanje hrane, kako bi sačuvala vlagu. Kada pšenica nikne, skinite foliju.
Pšenica ne zemlji
Pšenicu stavimo u posudu sa vlažnom, rahlom zemljom (ako je posudica dublja, dva prsta manje od vrha posude). Rasporedimo zrna “gusto” po cijeloj površini, a onda ih prekrijemo s još malo zemlje. U sredini možemo ostaviti malo prostora za stavljanje svijeća (u sredinu se onda postavi mala čašica koja će ostaviti mjesta za svijeću). Zatim se posuda stavlja na toplo i svijetlo mjesto.
Pšenica na pijesku
Nabubrenu pšenicu stavimo u posudu s debljim slojem pijeska, na koji se može rasporediti malo humusa iz starih lončanica za cvijeće. U ovom se slučaju svijeće mogu odmah postaviti. Pijesak također vlažite svaki dan.
Kada pšenica dovoljno naraste potrebno je podrezati vrhove da budu lijepi jednaki. Iznikla pšenica se tradicionalno veže trakom sa hrvatskom trobojnicom, a u sredinu se može staviti svijeća.
Izvor: frendica.hr
