Zove se „stijena“ jer je rođen u 26. tjednu trudnoće radi spašavanja mog života, bila sam u bakterijskoj sepsi. Maleni je imao samo 950 g i borio se s nekoliko različitih sepsi. Bio je podvrgnut transfuzijama, 5 operacija abdomena (na crijevu) a većinu boravka na intenzivnoj njezi je bio inkompatibilan sa životom. Nekoliko puta su liječnici odustajali od njegova života i govorili nam da se oprostimo s njime. Iako su to govorili, Petar Šimun je i dalje imao svu liječničku i medicinsku potporu za život, rekla je Andreja Anđelić na Hodu za život u Rijeci.
Hod za život, obitelj i Hrvatsku po četvrti put održao se u Rijeci 19. listopada 2024.. Nakon okupljanja na Jelačićevom trgu od 10 sati, sudionici su krenuli rutom Jelačićev trg – Korzo – Trg Riječke rezolucije. Odaslane su snažne poruke za život, obitelj i Hrvatsku.
Vjerovali smo da je njegov život vrijedan
Povjerenje smo dali Gospodinu da ima plan za njega i da će ga čudotvorno ozdraviti. Cijenili smo njegov život iako je bio težak, besmislen, danima i mjesecima je ležao u inkubatoru spojen na mnoge aparate i lijekove umjesto da je imao sve one prilike kakve imaju zdrave bebe. Doma nam je silno nedostajao, pogotovo starijem bratu. Puno toga ga je boljelo i nas je to jako boljelo, htjeli smo s njime dijeliti bol, no nismo mogli, imali smo pola sata dnevno za provesti s njime, pjevati mu, maziti ga, pričati mu najnježnije riječi i moliti s njime.
Nakon devet mjeseci Petar Šimun je u obiteljskom domu!
Tako je bilo krhko, a opet snažno naše maleno nedonošće od 2 i pol kile bez obiteljskog doma i majčinog zagrljaja. U naručje sam ga dobila tek nakon 111 dana njegova života. Mnogo je trpio, imao je druge komplikacije sa zdravljem kakve nedonoščadi imaju, prijelom ruke i noge, problemi s plućima, tromb u nozi, konvulzije, probleme s očima i druge bitke s virusima, bakterijama i gljvicama.
Na Uskrs liječnici na pretrazi abdomena uočavaju segment tankog crijeva i na operaciji uviđaju da je isti zdrav. Izvode medicinski zahvat stome koje mu omogućavaju hranjenje na usta. Kako sam inače uporne i tvrdoglave naravi, a suprug je čitavo vrijeme imao slijepu vjeru da će ga Gospodin ozdraviti, ja sam održala laktaciju mlijeka izdajanjem i u tom trenutku mu bila u mogućnosti donositi mlijeko na jedinicu intenzivne njege. Maleni je na sondu tada jeo majčino mlijeko što je bila najbolja hrana za njegova nezrela crijeva. Kasnije smo se vodili u Klaićevoj bolnici u Zagrebu i ondje svjedočili snažno za život unatoč zdravstvenim problemima koje smo kasnije imali.
Njihov osmijeh ne silazi s lica
Susreli smo mnoge divne roditelje koji su odabrali život i dali vrijednost života svome djetetu. Iako su im liječnici u gestaciji prognozirali teške dijagnoze sa lošom kvalitetom života. Mnogi su ovisni o bolnici, terapijama, ali njihov osmijeh ne silazi s lica. Radosni su radi darovane prilike za život i djeca i roditelji. Roditelji su svjedočili da koliko god da im je svakodnevica teška, nikada ne bi odabrali drugu opciju. Oni i njihovi roditelji su pravi borci za život. Jedni drugima smo bili svjedočanstvo i velika podrška u svakodnevnim izazovima i teškoćama u bolnici i kasnije.
Nakon devet mjeseci Petar Šimun je napokon u obiteljskom domu. Unatoč prognozama jako voli papati (pogotovo paštu bolonjez i pakapoke (palačinke) kako on kaže) i lijepo napreduje na težini. U bolnicu dolazi jednom godišnje na kontrolu i svjedoči liječnicima da je vrijedno i važno cijeniti, voljeti život i nikada ne odustajati od njega!
Hvala na prilici za svjedočenje, pozdrav Rijeko!”
Govor Ivana Anđelića
“Pozdrav svima!
Jako sam sretan što vas ovdje vidim i što mogu zajedno s vama slaviti život!
Kao što piše na nekima od transparenata – mi volimo oboje – i majku i nerođeno dijete. I poštujemo pravo na život – i majke i djeteta.
Vi ste glas rođenih za život nerođenih! Mi smo danas glas rođenih za život nerođenih.
Zato ne smijemo šutjeti ako nas pitaju za nerođenu djecu! U svojoj obitelji, na ulici, na radnome mjestu, u javnosti. Ne smijemo šutjeti! Jer životi nerođenih ovise o tome koliko ćemo biti glasni, koliko ćemo se zauzeti za njih. Želimo se radovati svakom novom životu i onom koji je već među nama! Ne diskriminirajući ga, nego poštivajući ga, od začeća do prirodne smrti!
Nastavimo hrabro hodati i nakon ovoga današnjega događaja, svatko na svome polju da bi Hrvatska bila zemlja u kojoj se poštuje svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti.”
Izvor: frendica.online
Photo: hodzazivot.hr
