Kako pronaći društvo za klince koji ne idu u vrtić?
K

Možda se čini nevjerojatnim, ali u posljednjih dvadesetak godina ponovno su popularne teorije da se dijete ne može pravilno odgojiti i razviti u korisnog člana društva bez strogog nadzora države i obaveznih deset sati dnevno u instituciji.

Socijalizacije ili kolektivizacija djece?

Nekad se provodila kolektivizacija zemlje, a sad možete slobodno posjedovati tvrtku, ali djecu morate što ranije uključiti u kolektiv. Iako imate pravo na privatno vlasništvo čini se da nemate pravo izostati s tržišta rada kako biste sami brinuli o svojoj maloj djeci nego to morate prepustiti instituciji pod nadzorom države. Izostanak s posla zbog brige za najmanje među nama smatra se velikim propustom i manjkom koji nećete moći nadoknaditi. Često istovremeno čujemo tezu da se majke nakon duže pauze ne mogu vratiti na tržište rada i tezu da će se ekonomski migranti iz najudaljenijih krajeva globusa uz malo inkulturacije na brzim tečajevima sjajno uklopiti u naše društvo i biti odlični radnici. Možda je rješenje u tome da se za majke nakon što djeca stasaju također o trošku države organiziraju neki slični tečajevi?

Kada počinje potreba za socijalizacijom s vršnjacima?

Na stranu to da postoje obitelji koje vole biti zajedno i mame koje ne misle da propuštaju život dok uživaju u  neprocjenjivim trenucima poput prvih koraka, prvih riječi, prvih žvrljotina na papiru i koje žele u miru čekati da prođu prve viroze i tješiti svoje maleno bez grča u želucu zbog svakog dana bolovanja fokusirajmo se na same činjenice, a činjenica je to da je neprikosnoveno znanstveno i iskustveno potvrđeno da u prve tri godine nema boljeg okruženja za dijete od vlastite obitelji i nema važnije stvari od stabilne afektivne povezanosti s majkom, ocem, a zatim i braćom i sestrama, bakama i djedovima. Sve to može se dovesti u pitanje tek ako se radi o ugroženosti egzistencijalnog minimuma, a i tada je najbolje pomoći djetetu tako da se pomogne njegovoj obitelji bez slamanja nježnih veza koje se tek uspostavljaju. Uz iznimke crnih statistika, koje su ipak specifične i ne odnose se na većinu obitelji.

Djeca se tek nakon navršene treće godine uče kvalitetno igrati s drugom djecom (do tad se uglavnom igraju “paralelno”, jedni uz druge), a tijekom četvrte i pete godine polako razvijaju trajnija prijateljstva i uspijevaju početi i završiti kratku igru  s vršnjacima bez uplitanja odraslih. Iako te činjenice još uvijek stoje u svim relevantnim udžbenicima vezanim za razvoj djece i pedagogiju dovoljno je da provedete dan u vrtićkoj skupini da se uvjerite u istinitost istih. Svaka teta u vrtiću posvjedočit će vam o tome kako su “jaslice nužno zlo” i kako tek od četvrte godine djeca zaista žele i trebaju redovito druženje s prijateljima. Naravno ta je potreba je daleko manja od punog radnog vremena. Tek u školskoj dobi od 7 godina na više se djeca počinju identificirati sa svojom vršnjačkom skupinom koja im postaje važan izvor informacija o vlastitom uspjehu i vrijednosti.

Socijalizacija u obiteljskom okruženju

U obitelji i obiteljskom okruženju socijalizacija se provodi postepeno i raznoliko. Djeca upoznaju vršnjake, ali i djecu druge dobi, uče od starijih, pomažu mlađima, njeguju poznanstva s grupicama iz parka i prijateljstva s nekoliko odabranih prijatelja koji imaju slične interese. Djeca mogu pohađati raznolike aktivnosti u skladu sa svojim talentima bez dodatnog zamora jer su slobodni tijekom prijepodneva kada imaju najviše energije.  Ne postoje li takve aktivnosti u vašem gradu obitelji se mogu razmjenjivati u učenju sportskih i glazbenih vještina ili se djeca mogu uključiti u obiteljske aktivnosti na zabavan način.

Možda je čak malo smiješno dokazivati da se djeca mogu zdravo odgojiti u obitelji s obzirom na to da su ljudi do prije šezdesetak godina sasvim uspješno postajali obiteljski ljudi, znanstvenici, liječnici pa čak i sveci bez pohađanja jaslica i vrtića.

Ulazak različitih ideologija  i alternativnih vrijednosnih sustava u sustav obrazovanja donosi mnoga nova pitanja na koja će svaka obitelj morati odgovoriti za sebe.

Što učiniti ako se želite posvetiti obiteljskom životu, braku i odgoju svoje djece, a nitko oko vas ne živi na taj način?

Kao prvo ne dajte se impresionirati trendovima i slikom koju dobivate iz medija. ” Svi to rade” nije argument . Kada počnete živjeti u skladu s vašim uvjerenjima i promijenite životne rutine i raspored otkrit ćete da postoje ljudi koji su možda cijelo vrijeme živjeli pored vas, ali ih zbog prezaposlenosti i zahtjevnog ritma posao, kuća, vrtić niste ni primijetili.

Kao drugo počet ćete cijeniti kvalitetu odnosa u odnosu na kvantitetu. Umjesto ono malo kvalitetnog vremena koje ste nekad mogli posvetiti svojem djetetu sada ćete mu moći ponuditi malo prijatelja, ali će to biti obitelji s kojima zaista dijelite puno toga zajedničkog.

Kao treće vi niste žrtva okolnosti, ako u vašem kvartu, mjestu ili selu ne postoji družionica za mame i bebe, babygym, bookclub ili župno okupljanje mama uz krunicu tijekom radnog dana ujutro pokrenite vi nešto od toga! Zamolite župnika, djelatnice gradske knjižnice ili lokalni centar za kulturu za pomoć u organizaciji ili ustupanje prostora za vašu grupu. Ne samo da će vaši klinci naći društvo i vi ćete naći nove kolegice s kojima možete popiti kavu ili otići u shopping ili u muzej i to u miru mimo gužve i gungule koja zavlada po završetku radnog vremena.

Izvor: frendica.hr

Podrži Frendica.online svojom donacijom

Podrži Frendica.online svojom donacijom